< | veljača, 2024 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 |
I nakon toliko godina još uvijek se sjećam toga dana... tog 11.02 kao da je jučer bio... svih trenutaka.. od jutra do večeri... i tratinčice koju sam ubrala dok smo to jutro išli na kavu u zabranjenom gradu.. i bila je nedjelja kao i ove godine.. Ove godine sam napravila veliku glupost i dan prije godišnjice otišla u zabranjeni grad i prolazila tom ulicom gdje sam ju vidjela i ubrala... i još uvijek ju imam...i sva ta sjećanja... i sjećanje na vikend prije.. i na srijedu prije kada smo kao dvije budale sjedile kasno u noć i pričale... i kokica koje smo pucale.. i priča o snjegovima kakvi su nekada bili i tog osjećaja kada sam ti očajnički htjela reći da sam par dana prije bila u Lici i doživjela taj stres pa natjerala da se vratimo odmah drugi dan... a nisam ti smjela reći jer je bilo sve u tajnosti... I onda se ponovno pitam zašto sam baš ja toliko poremećena da pamtim sve to i osjećam sve to... i vraćam se u to vrijeme...i pamtim te trenutke... osjećaje... i sve to što se izdešavalo nakon toga... i sve povlači jedno za drugim.. i onda samo tonem.... dolaze lijepa sjećanja ... ali i ona bolna... ma svi lažu kada kažu da vrijeme liječi sve rane... glupost... Kada bih mogla vratiti vrijeme i sve napraviti drugačije... ali vrijeme se vratiti ne može... a ja se nikako ne mogu maknuti sa mrtve točke... nikome ne govorim, pa čak ni ovdje ne pišem sve.... sve što mislim i osjećam... ali iskreno se nadam da će doći i taj dan da sve izađe van iz mene... a sjećam se da se i ovo "pod obavezno" slušalo za Novu godinu.... https://www.youtube.com/watch?v=t99KH0TR-J4 |
.... još uvijek si centar svemira... ...ovaj život vrijedilo je živjet samo.... Happy... |
Kada se od ranog jutra u misli upetlja... i ne odlazi.... Vrijeme ne liječi... a moj um ne dopušta zaboravljanje.... |
Prođoše 22 godine od kako si otišla.... a kao da je jučer bilo... i nedostaješ.. jako... Sjećam se toga dana i svega što sam radila.. i toplog vremena i tratinčice koju sam taj dan ubrala... i poziva.. i puta nazad iz zabranjenog grada... Nedostaješ, ali vjerujem da me čuvaš sa neba! |
Čudan je taj život... teče... i samo prolazi.. izmjenjuje se sreća.. euforija... pa tuga... samoća.. praznina.... Danas se nečemu veseliš i jedva čekaš da to nešto dođe... pripremaš..planiraš... živiš u tom trenutku i za taj trenutak.. i dođe taj trenutak.. a onda... u trenutku.. godinama si daleko od tog trenutka za koji si živjeo.. jedva ga dočekao..a sada ga živi netko drugi... a ti ... ti i dalje živiš sa sjećanjima... jer to je sve što ostaje... I čudo kako mozak može pamtiti i izbaciti detalje.. koji su tako daleko.. a kao da su jučer bili.... .. i ovaj trenutak... nikada nebih vjerovala da će mi ova stvar biti.... ....biti... ..ali... možda... možda... možda ju vrijeme odnese... ...ali.. neka je sretan....trenutak... sat... dan..... a vjerujem da jeste! |
I probudim se jutrom... i onda cijeli dan razmišljam o snovima.... i živim u istima.... |
Život je treptaj u vremenu! Zato u pitanju "Imati ili biti?" ...uvijek biti! Žao mi je što sam moj treptaj potratila i što više nisam.. a Bila sam! Dubokoumno razmišljanje tijekom usamljene večeri u podstanarskom stanu, toliko malom da nema nikakve opasnosti da me propuh ubije..jer propuh se napraiti ni ne može! .....I'm falling.... kako me večeras uhvatilo duboko dubokoumlje.. razmišljam... boli li više istina... ili prihvaćanje i suživot s istom? I ti datumi.. ... koji bude sjećanja.. i osjećaje... dok se lažem..... |
I nakon toliko godina ova pjesma mi je mrak... uvijek budi sjećanja... i uspomene... Zanimljivo kako ljudski mozak funkcionira... Mene moj stalno vraća u povijest i neka prošla vremena.. nikako da se maknem iz nje... Uvijek i u svemu samo se vaćam nazad, a znam da to nikako nije pametno... I sa psićem... stalno mislim na mojeg Kikija.... u svemu novog psića uspoređujem s Kikijem.. u svemu ga se sjećam... Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada... |
I prošlo je ravno 20 godina od kada si otišla... Bio je prekrasan da.. Bila sam kod Onoga Kojemu Ime ne Spominjemo... sjećam se da sam našla tratinčicu kada smo išli na Korzo na kavu... još uvijek ju imam isprešanu...I sjećam se poziva da dođem kući jer ti nije dobro... i da smo putem stali popiti kavu.. i uskratila sam si nekoliko minuta s tobom... i sebi i tebi... Znam da si sada gore s ostatkom ekipe... i da gledaš dolje na mene.. i zgražaš se... Ali isto tkao se nadam da si svjesna da često mislim na tebe... i da te i dalje volim... i da za mene nitko od vas nije mrtav nego je tu samnom... i prati me.. iz trenutka u trenutak.. Žao mi je ako sam bila loša unuka... |
Da! Učinila sam to! Nije onako kako sam planirala, kako to inače kod mene ide, i nije onda kada sam mislila nego kada se jednostavno trebalo dogoditi! Udomila sam predivno štene puno prije Božića! Dobro nije baš puno, ali nije ni bio baš blizu :P Divan je ! Krasan je! Bajan je! I da, zločest je :P I iskreno... kada sam ga donjela doma gledam ga.. niti mi je lijep, niti je ono što sam htjela.. ma ništa nije! I ponavljam samoj sebi - hej, zavoljet ćeš ga! Sigurno! Dobro je što ti se u startu ne sviđa, jer sigurno ćeš ga poslje voljeti! I bila sma u pravu.. barem jednom u životu :P Danas ga gledam i predivan mi je! Preljep mi je! Predrag mi je! I volim ga! Baš jako! ALI.... ja nisam normalna! S vremena na vrijeme zazovem ga imenom njegovim.. i onda si kažem - to nije Kiki! Nije i nikada neće ni biti! Nakon toliko godina još uvijek mi nedostaje! Vjerujem da će tako biti zauvijek! Uhvati me grižnja savijesti kada ga mazim i pazim ... i osjećam se odvratno.. uvijek si nabijam osjećaj krivice jer sam imala tolike godine s Kikijem, a nisam mu davala toliko ljubavi... a voljela sam ga jako... jako, jako, jako... i još uvijek ga volim! Kikija sam poljubila samo jednom... onaj dan kada smo se rastajali... a ovaj dobije pusu često.. i na svaku pusu prođu me sjećanja te naše jedne jedine pusice... Kako zaboli uvijek... i sada dok ovo pišem osjećam se loše... i onda on dođe i ušulja mi se u krilo...i gledam u njega , a mislim na Kikija... Uglavnom, piškimo i kakimo gdje god stignemo... učimo se na sve... u pravilu, on dresira mene.. jer ja autoritet nisam! Naravno da uvijek uskače muškarac u tu priču.. i njega sluša... mene ne... ali volimo se... I ne mogu vjerovati da sam postala jedna od onih koji ljube životinje...ja jako volim životinje, ali sam se nekako uvijek zgražala na one koji bi ih ljubili... a danas sam ja jedna od njih.. a što je još gore, s vremena na vrijeme mu kažem - dođi mami! Uh... pukla sam... I vjerovala sam da će mi se udomljavanjem životinje izgubiti osjećaj i potreba za djetetom.. sada je još gore... gledam to malo biće, držim ga u krilu, grlim ga, ljubim ga, uspavljujem ga, budim ga... i taj osjećaj da imam svoje dijete je još jači! Da.. pukla sam.. i totalno sam prokockala život... |
Usnuh te noćas... nemam pojma kojim dobrom.. ni zašto si mi došao u snove.. ali tako nešto nije mi se dogodilo godinama... Babe kažu da nije dobro sanjati vodu... sva sreća pa sam ja sanjala more, more sa ogromnim tamnim valovima, a more nije voda! Ako sam dobro shvatila one koji na moru žive... Kontam da je tome zaslužno moje sustavno nezadovoljstvo samom sobom i mojim životom... Danima već razmišljam kako je to to... Zaokružila sam svoju brojku prije nekoliko dana... sve što sam u životu htijela je obitelj.. ono.. muž, žena i nekoliko djece...i pokoji kućni ljubimac.. Bliži se gotovo godina dana da nemam niti kućnog ljubimca.. dovoljno hrabra da se odlučim da budem samohrana majka nisam... a kako sam zaokružila "predivnu" brojku neki dan mislim da je kranje vrijeme da odrastem i skuliram se! Valdja... Razmišljam.. previše razmišljam... ali, mislim da ću si uskoro omogućiti nekakvo malo pseto.... treba mi... treba mi netko tko će se ušunjati kraj mene kada sam usamljena... a usamljena sam.. okružena ljudima i usamljena... u pravilu, samo sustavno nezadovoljna.. nikada meni dobro... NIje to do ljudi oko mene.,.. to je do mene! Uglavnom... malo pseto.. i prvi problem na koji nailazim je... jeb! Svi mi moramo piškiti i kakiti, pa tako i taj ćukica koji bi me trebao usrećiti.. a ja autoritet nisam! Sjećam se jako dobro kolike su muke bile s Kikijem.. i nisam uspjela... Onaj Kojemu Ime Ne Spominjemo je samo dreknuo na njega.. i gle... od tog trenutka pas zna da u pola 6 ujutro mora ići piškit i kakit VANI!!!! Hm... Možda da počnem trenirati autoritet? Uđem u bus i prvom mamlazu naredim da mi ustupi sjedalo? Možda? Ili bolje ne... Kako god bilo.. o tome želim razmišljati do Božića... a onda ću si, poučena mr. Beanom, samoj sebi zamotati poklon ispod bora! Možda si i čestitku pošaljem... eto toliko.. da se iznenadim i obradujem.. jer mislim na sebe! I da.. bliži se još jedan okrugli broj... vjerujem da će taj biti puno sretniji nego moj... Svi su sretniji od moga :P |
https://youtu.be/t99KH0TR-J4 Cijeli dan mislim na tebe.. Na nas... Na sve lijepo što se događalo.. Odvijalo... Koga lažem... Zadnjih nekoliko dana... Kako se polako bliži današnji dan... Gotovo da osjetim mirise.. I čujem... Okrugla brojčica bi bila danas... Da se održalo.... Hvala ti na 8 predivnih godina zajedništva i 12 godina sjećanja.... I dalje čvrsto vjerujem da si sretan.... Ali lijepo se vratiti u doba prije 20 godina... I voljela bi da mogu vratiti vrijeme barem na trenutak... Budi mi sretan... Zaslužuješ to!! |
Nije da se nisam sjetila.. samo nisam stigla do kompa... i sada vrtim kroz glavu prije koliko godina sam čestitala prvi put... majko mila... Neka je sa srećom... i zdravljem... a vjerujem da jeste ... |
Nedavno pogledam na sat i vidim 23.11 i pomislim- rođendan Onoga Kome Ime ne Spominjemo... onda izgovorim 11.11 i uhvatim se smijati... Rođendan Čoeka U mene koji to više nije... I tako... nakon toliko godina... danas ne poklonih jedan dar... koji sam poklanjala zadnjih nekoliko godina... a nije da ne mislim cijeli dan na njega... i dar... Pa sretan ti rođendan... ti šašavi Dječačiću... |
Vi muškarci... Često se pitam zašto si to radim... Nakon Onoga Kojemu Ime Ne Spominjemo... zar mi je trebao Čoek u Mene... da me dotuče do kraj... apsolutno nepravedna prema samoj sebi... samoubilački nastrojena.. jer samo mi je to logično objašnjenje za upuštanje u drugu vezu nakon prve... ... ne znam dali da se divim ti ženama koje su odradile posao... i sada su sretne uz One koje sam nekada smatrala svojiima... ili da ih mrzim... jeb.. ja ih ne znam zadržati... ... ali znam... nije to do vas.... do mene je.... |
Većeras, oko 18:45 moj Kiki je po posljednji puta zaklopio svoje okice. Zadnji put zahrkao... Zadnji put izdahnuo.. Nakon 17-est godina neizmjerne ljubavi ostaje praznina.. osjećam se kao izdajica koji ga je odnjeo i uspavao... to malo predivno srce puno ljubavi sam zauvijek slomila... probola... Ljubavice, oprosti mi... Oprosti mi za sve... sve kada nisam bila s tobom, a mogla sam... kada ti nisam pomogla. a mogla sam... Volim te... jako te volim... čuvaj me odozgora.. kao što si me i dolje čuvao.. trči sada.. trči sa Ružom i Perom, sa Rođkom, Berny, Srećkom... i nikada nemoj zaboraviti da te neizmjerno volim.. i jedva čekam trenutak kada ću te ponovno zagrliti i poljubiti... Znaj da te volim... jako te volim... i nedostaješ mi.. jako... trči ljude... Otišao su u šetnju bez povodca... Zadnji put sam rekla Idemo... Samo što si ovaj put otišao sam... na put bez povratka... |
Nakon punih 6 godina, ovo mi je prvi nezaposleni dan! Moram priznati da mi je emocionalno teško.. Lijepe su tu uspomene.. Ima i onih lijepih, ali i onih ružnih! Sjećam se kada sam prije 6 godina dobila broj od direktorice jer je tražila tajnicu... sjećam se pisanja i slanja životopisa i zamolbe... traženja mišljenja od drugih.. teških osjećaja... u pravilu, to je trebao biti sretan trenutak, ali ja uvijek nađem razlog zašto NE biti sretna... prvi radni kolege... prvi otkazi... drugi otkazi... novi radni kolege... nova iskustva.. novi otkazi.. i konačno. stanje mirovanja za sve nas... Mislim da sam sasvim ok odradila svoj posao... štoviše, mislim da sam davala i više nego što sam trebala... Neki dan sam baš sjedila i kontala se kako sam cijelo prošlo ljeto podredila poslu... svi planovi su propali radi posla.. koji uopće nisam ja trebala odrađivati! Moram priznati da sam se glupo osjećala kada sam shvatila kako sa lijepom brojkom životnih godina ne znam razdijeliti stvari na ono što trebam i ono što ne trebam!!! Ali ok... Eto.. Danas je prvi dan da sam bez posla... nakon dugih 6 godina... Osjećaji isti kao i prije 6 godina.. Ništa se nije promijenilo.. To sam još uvijek ja.. Onakva ista kao i onda... |
Jednostavno ga volim! Moram priznati da mi strašno paše ova glazba! Jako... Poželjeh ju podijeliti ovdije! Ne znam dali je od punog mjeseca, prekasno popijene kave ili svega onoga što me boli nakon prometne, ali ne spava mi se! Psssssssssst! |
Sjedim i razmišljam. Imam slobodnog vremena, ustvari nemam, ali imam. Ima puno pametnijih stvari koje bi mogla sada raditi, ali ne... Dopustila sam samoj sebi da napravim tu "rupu" u vremenu i da se ubijam mislima, iako sam si milijun puta rekla da to ne smijem raditi. Načisto se volim! Stvarno se volim! Ironično naravno! Zanima me šta je to toliko mazohistično u meni da volim sama sebi nanositi bol. Svjesna svega opet se upuštam u iste stvari! Mazohist srcem i dušom! Zanima me dali ću se ikada u životu odreći toga! Osloboditi se te nesvjesne potrebe da se osjećam bljak, jer to je očigledno to! Uvjerena sam da ja to problem u mojem slučaju! Jučer sam imala moj trenutak sa Kikijem! Trenutak kada se nas dvoje pogledamo u oči i kada ga zagrlim i mazim! Dosta toga smo prošli zajedno. duga je naša povijest. Ali... dosta je i tužna! Žao mi je! |
Kako me Bezveznjaković ignorira, a htjedoh mu nešto kopi pejstirati, morala sam negdje izbaciti svoje misli! Može li mi itko dati odgovor na pitanje što je to ljubav? Dali je ljubav nešto što nas čini živima i održava u životu ili je to smao izmišljotina slabića koji se boje ići sami kroz život? Sve je počelo tako da sam po drugi put vidjela jedan bračni par, a rekla bih u kasnim 40-im godinama, kako idu zagrljeni i kako se drže za ruke. Moram priznati da mi je to ljep prizor. Godine braka su iza njih, gotovo i odrasla djeca, ali svejedno se drže za ruke i šetaju ulicom zagrljeni! Moja pretpostavka je da on sigurno ima još koju sa strane, ali opet, lijepo mi je vidjeti da njegova žena nije zapostavljena. Ili je to možda samo "vanjska šminka" a tko zna kako je u njihova četiri zida! Ali svejedno.... lijepo ih je za vidjeti! Poprilično je teško sada prenjeti sve ono što mi se mota po glavi, a kada bi sve i napisala sigurno bih narušila moj ugled i status "kraljice ledene"! Ljubav... moje prvo iskustvo s tom "pojavom" i moje mišljenje nakon što je "isparila"! Ne isplati se! Završi loše! Ali, nakon svega preživljenoga kada sam mislila da sam "jača" jer nije me ubilo.. desi se svakome, pa tako i meni. O da... Opet!! Sijećam se... Nije to bilo toliko davno.. Sve se desilo baš onako kako se nije trebalo desiti (veliki smajlić) (nema tak velikog ponuđenog pa sam ovako sama napisala da znate da ide veliki smajlić hehhe) Počelo je polako! Dobro sam se držala! Prava Kraljica ledena... Ali, problem je to što je očigledno on bio Kralj vulkana ili tako nešto! Bili su to ljepi trenuci. Uh.... Ali, priznajem! Kukavica sam! Iz određenih razloga jednostavno sam odlučila nestati! Haha... lud osjećaj! Totalno! Još uvijek sam tip koji će dići sidro i otići! Na žalost, rijetko se danas sreću pravi muškarci! Ali što je bitno - ima ih! Nisu izumrli! Ima ih, imaaaaaaaaa!!!! E sada... Opet se vraćamo na moje gluposti! Iako sam samoj sebi rekla da su moji osjećaji samo moji, ja danas opet izbacim nešto iz sebe! Onako, iskreno.... upućeno Bezveznjakoviću koji će sada polako gasiti svoj komp i odvući svoju guzu na more, Uglavnom, ja izbacim iskrenost, a dobijem odgovor ( ne citiram nego kopi pejstam) - joooooooooooj što ti kakiš!!!! I sada, vratimo se u realnost! Opet sam ona stara hladna kučka, a muškarci su ..... Ps. ovo je "ostatak" posta!! Bila je puno duža verzija ali sam sama sebe srezala!! Ha haaaaaaa... ludaaaaaaaaaaaaa.... |
Uvijek nešto... ili imam temu, ali nemam mogućnosti... ili imam mogućnost ali nemam temu... Ista banana samo drugo pakovanje... Obećala sam danas Bezveznjakoviću... neki dan sam baš imala jaku temu i želju, ali evo... danas se više nesijećam o čemu sam htijela pisati... E da, o onome liku što je uteko iz ludare, a dan prije negoli su ga (kao) uhvatili je bio kod moje Forgy!!! Pa da... Ali, sada mi se neda sve to naširoko pisati... Uglavnom, zaključak balade je bio da je ludari falilo para, pa pustili lika kao da se vidi kako je to jednostavno otići, jer nemaju para za bolju zaštitu, i onda će to kao tako plasirati u novine... A i oni šoferi što su davali izjave tipa da mu se po izrazu lica vidjelo.. ma neznam ti ja više ni šta, ali uglavnom, znam samo da sam pomislila - a u p.m. što smo mi Rvati obrazovani ljudi... Pa da... a sve to ja sada, ovako ljepo nepovezano pišem sa ciljem da vam kažem... Korizma... Da.. Opet... Cigare i net.... Da.... Danas je tako nekakav dan... Probudila se jutros, baš bila dobro raspoložena, i onda odjednom... Puf... tužna.. i ... da... svakakva.... Oh Lord come help me please... |